BALKANSKE PRIČE Jugosloveni hoće status nacije

Pismom Saboru Hrvatske, odnosno zahtjevom vlastima u Srbiji da Jugoslaveni budu službeno priznata nacionalna pripadnost, Udruženje "Naša Jugoslavija" pokazalo je da nisu samo «skupina dokonih jugonostalgičara»;

nakon što su odnedavno prerasli u Savez Jugoslovena, našli su se na udaru nacionalista i dok ih «umjereniji» ismijavaju, radikalniji su im već dodijelili uloge u navodnoj velikoj balkanskoj zavjeri komunista

Prvog dana proljeća, što je trebali imati posebnu simboliku, u Zagrebu je osnovan Savez Jugoslovena. Čini ga skoro tisuću članova Udruge Naša Jugoslavija iz Beograda, Pule i Sarajeva. Građani tri zemlje koji su se nekada izjašnjavali kao Jugoslaveni vjeruju da će regionalno udruženi lakše postići da ih se na tlu država nastalih raspadom bivše Jugoslavije ustavom prizna kao naciju.

Dokoni jugonostalgičar ili srpski Džordž Vašington
«Domoljubi» i skeptici odmah su imali spremnu teoriju o globalnoj zavjeri komunista a istovremeno je nastajao cijeli «mali virtualni jugoslovenski svijet», gdje drugo do na facebooku. Tko još nije Jugoslaven, zapitat će se posjetitelj stranice, kad se nađe u virtualnoj polemici stotina «prijatelja» grupe Jugoslaveni, odnosno simpatizera novoosnvanog Saveza. Poruka je raznih, od «ozbiljnog» sna o bratstvu i jedinstvu izvjesnog Nedžada Husića, ilustriranog Šantićev pjesmom Zaboravimo, do jadikovanja nostalgičnog facebookovca koji žali za bivšom domovinom uz Balaševićeve stihove, ALZ se nekad dobro jelo. «Druže Tito, mi ti se kunemo, u Europu skupa mi idemo», «Za obnovu domovine Jugoslavije, spremni!», «Kad se ovce podjele, bezbrižni je pasu a ja smotam majmuna i odem na terasu ... pasem i ja, jer teška je situacija », polemiše jedan facebookovac o sadašnjem statusu Jugoslovena. U Srbiji, Jugoslovene, čini se, ipak «malo ozbiljnije» doživljavaju. Čak ih optužuju da žele «reafirmirati jugoslavensku priču» zato jer je jedan od vodećih ljudi u Udruženju Naša Jugoslavija Miklós Olajoš Nagy ujedno i aktivista tamošnje Komunističke partije. Predsjednik srbijanskog ogranka Naše Jugoslavije Vladimir Milosavljević kaže da nemaju veze s komunističkom partijom, ali da nije tajna da se ne bi protivili ni ako bi u nekoj budućnosti bila pokrenuta priča o ujedinjavanju u zajedničku državu. Za sada navodno nemaju tih ambicija. «Samo želimo pravo da se izjašnjavamo kao Jugoslaveni.

Ne samo zato što smo na to navikli ili što žalimo za onim dobrim što smo imali u Jugoslaviji već i zbog temeljnih ljudskih prava svakog građanina Srbije. Sada to pravo nemaju djeca iz preko milijun miješanih brakova koliko ih je bio u bivšoj Jugoslaviji. Kako oni da se izjašnjavaju? ». Pregovori sa srbijanskim vlastima o tome da ih se prizna su mučni i traju, tvrdi Milosavljević. Zatražili su savjet iu UN-u i navodno im je rečeno kako je ono što traže ostvarivo, ali da bi bilo dobro da prethodno pripreme Deklaraciju o jugoslavenskoj naciji. Prema aktualnim srbijanskim propisima, kaže Milosavljević, za priznavanje im treba i 100.000 potpisa građana. Iako u Udruženju imaju tek dvjestotinjak upisanih članova, vele da su potpisi najmanji problem. «Prema popisu stanovništva u Srbiji iz 2002. godine ,80.000 građana izjasnili su se kao Jugoslaveni. Više nas brine to što nam pravo koje tražimo osporavaju tako što kažu da ne postoji država Jugoslavija, a posebno što ne postoji jugoslavenski jezik. Jezik koji se tako zove nikada nije ni postojao, a jezik kojim mi govorimo je srpskohrvatski. Stoga će u našem timu za razgovor, zakazan krajem ove sedmice sa ministrom za ljudska i manjinska prava, biti i pravnici i historičari. Razgovor će se temeljiti na tezi da primjer Americi ruši sve njihove argumente.

Jačanjem američke nacije, Amerikanci su postigli takav stupanj ujedinjenja, razvili nevjerovatan osjećaj patriotizma kod građana i visok stupanj snage države, a da nemaju jezik koji se zove američki ". Milosavljević je o američkoj naciji imao priliku učiti i dok je tamo živio, prije 20-tak godina, kada je u SAD-u diplomirao strojarstvo zrakoplovnog smjera. U Srbiji se danas bavi profesionalnim komercijalnim pilotiranje, ali je njegovo ime i na popisu svjetski priznatih inovatora. Sa prijateljicom Amerikankom, znanje iz teorije fluida iskoristio je za i izradu patenta Vladiball, značajnog u padobranstvu. «Znam da u ovom trenutku naš zahtjev da se izjašnjavamo kao pripadnici države koja ne postoji djeluje kao da nemamo pametnija posla, ali zaista ne vidim ničeg neobičnog u onome što radimo».

Jugoslavija nepoželjnim u BiH
Jugoslovene je u Hrvatskoj još prije četiri godine počeo okupljati Zlatko Stojković. Za sebe kaže da je običan građanin Hrvatske, građevinski inžinjer po profesiji, privremeno zaposlen u Njemačkoj. Kaže da nema političkih ambicija niti želi ih se dovodi u bilo kakvu vezu s komunistima ili idejom o oživaljavanju države koja je umrla prije dvije decenije. Po uzoru na srbijanske kolege je najprije u svojoj rodnoj Puli pokrenuo Udruga Naša Jugoslavija. Nakon četverogodišnjeg neformalnog rada, službeno su registrirani krajem srpnja prošle godine. Do danas im se pridružilo 120 članova. «Znam da bi se još mnogo ljudi željelo pridružiti, ali se još uvijek nisu oslobodili bojazni i javno se deklarirao kao Jugoslaveni u Hrvatskoj».
Krajem prošle godine su poslali pismo državnom Saboru u kojem traže pokretanje izmjena Ustava Hrvatske. «Nikada nam nije odgovoreno i teško je vjerovati da će se to skoro uopće dogoditi. Otpora ima i nemamo iluzija da ćemo uspjeti u našoj nakani veoma brzo. Čekat ćemo neka bolja vremena. Teško je jer se stalno moramo pravdati da zaista nemamo ideju, kako je to negdje u nekim novinama krivo interpretirano, da oživljavamo ideju o nekoj novoj zajedničkoj državi Jugoslaviji ", kaže Stojković.
Od početka rada bili su meta napada najčešće na internetskim portalima. Na «patriotskim» portalima ih zovu «izdajnicima», «rušitelji ustavnog poretka Hrvatske», i kako već sve ne. Ni oni ne ostaju dužni, pa ne manjka ni poruka: Četnik, ustaša, balija, nisu moja bratija! Hrvatska stranka «Samo Hrvatska» sredinom prošle godine zatražila je čak od tadašnjeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića da poduzme hitne mjere za zaštitu ustavnog poretka Republike Hrvatske.
O bosanskohercegovačkom Udruženju Naša Jugoslavija se, za razliku o hrvatskog ili srbijanskog, skoro ništa ne zna.
Jer još uvijek rade neformalno, bez zvanične registracije. Oko 200 članova je okupio Dalibor Tomić, predsjednik bh. ogranka Udruge. Kaže da su u Našoj Jugoslaviji članovi mahom javne ličnosti, ali im se pridružilo i mnogo mladih ljudi, koji se Jugoslavije skoro pa i ne sjećaju. Tomić time demantira tvrdnje da imaju ambicije pokretati nekakvu «davno završenu priču». «U našem su Udruženju većina članova i vjernici, što je posebno interesantno, jer nas ljudi doživljavaju kao komuniste ili jugonostalgičar. Zar je svaki Jugoslaven koji se nekada tako izjašnjavao bio i komunista? Zašto se ne bismo izjašnjavali i sada kao Jugoslaveni, ako smo to bili cijeli život, pitam ja sve one koji nas pitaju zašto baš kao Jugoslaveni ». Ima tu malo i nostalgije, priznaje ipak Tomić, ali ne za nekadašnjom državom ili zbog društvenog uređenja već zbog ekonomskog i socijalnog uređenja, socijalne sigurnosti zagarantirane svakom čovjeku. U BiH su se prije četiri godine počeli okupljati istovremeno kada i aktivisti u Srbiji i Hrvatskoj. Tomić je kao i kolega iz Hrvatske privremeno zaposlen u Njemačkoj. Po profesiji je medicinski menadžer a studij je za vrijeme bivše države završio također u Njemačkoj. Stojkovića iz Pule i Milosavljevića iz Beograda odranije je poznavao i kaže kako se u priči našao pomalo zahvaljujući i tom poznanstvu, ali ponajviše zbog toga što mu smeta da kada se izjasni o nacionalnoj pripadnosti a «završi u rubrici ostali». Nema iluzija da će se bez otpora izboriti biti priznata nacionalna pripadnost, posebno u Bosni i Hercegovini, gdje vrijeme još uvijek «nije zrelo» ni da se građani mogu izjašnjavati kao Bosanci i Hercegovci.

Sjedište Udruženja Naša Jugoslavija u dogledno vrijeme planiraju otvoriti u Sarajevu, a za sada se povremeno sastaju u Tomićev rodnom Kiseljaku. Nemaju potrebu za nekim posebnim financijskim izdacima a navodno će se, kao i udruženja iz Hrvatske i Srbije, samofinansirati novcem od članarine. Međutim, još uvijek traje njihova pravna prepiska s Ministarstvom pravde BiH. Još u lipnju 2009. godine podnijeli su zahtjev za registraciju, ali im u jednoj od posljednjih odbijenica koju nam je Tomić proslijedio odgovoreno da ako se žele registrirati, između ostalog, iz naziva Udruženja moraju izbrisati Riječ Jugoslavija.

(izvor: http://otvoreno.ba/scena/showbizz/1679-balkanske-price-jugosloveni-hoe-status-nacije)